ADVERTISEMENT

Između zakona i stvarnosti: Kako entitetski propisi utiču na majke

Za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva, zaposlena porodilja ima pravo na naknadu plate u visini prosječne plate koju je ostvarila na radu tokom posljednjih 18 mjeseci. Ovaj primjer dobre prakse nije univerzalnog karaktera i porodilje koje imaju mjesto prebivališta u Republici Srpskoj a radni su odnos zasnovale u Federaciji BiH, nevidljive su pred zakonom.

Kada pravo postaje prepreka – suočavanje s pravnim prazninama

Različiti su primjeri pokušaja premoštavanja ovog problema ali u konačnici gotovo uvijek rezultiraju ranijim povratkom majke na posao. O tome svjedoči i iskustvo Ivane

Erić, iskusne televizijske novinarke koja se na posao vratila u danu kada je njena beba napunila sedam mjeseci, nakon polugodišnjeg porodiljskog odsustva i mjesec dana godišnjeg odmora kako bi, barem za mjesec dana, prolongirala odvajanje od bebe.

„Kao neko ko živi u Istočnom Sarajevu a radi u Sarajevu, nakon porođaja sam se našla u rupi u zakonu u kojoj apsolutno niko nije dužan da mi plati niti jednu jedinu konvertibilnu marku tokom porodiljskog odsustva iako u oba entiteta važi pravilo da svaka porodilja ima pravo na godinu dana plaćenog odsustva. Osjetila sam se kao da bivam kažnjena što živim u jednom, a radim u drugom entitetu. Diskriminacija na djelu u kojoj je moj poslodavac iz čistog ljudskog principa, bez ikakve zakonske obaveze, odlučio da meni isplaćuje platu tokom šest mjeseci odsustva ponudivši mi da na to nadovežem i šest mjeseci neplaćenog odsustva“, objašnjava Ivana Erić.

Jednako pravo za svako dijete ( Izvor: WFD )

Pravo na porodiljsko odsustvo, oslanjanje na političku volju

Ombudsmani ukazuju na to da se ostvarivanje pitanja prava na porodiljsko odsustvo odnosno prava na naknadu u istom periodu, mora razmatrati kako s aspekta zaštite prava i nediskriminacije majki, tako i s aspekta zaštite prava djeteta, naglašavajući kako se onemogućavanjem korištenja prava po ovom osnovu direktno krši princip najboljeg interesa djeteta.

„Znamo na osnovu žalbi koje primamo koliko je problema kada su u pitanju različiti kantoni, odnosno entiteti, ako je prebivalište majke u Republici Srpskoj a radi na području Federacije. Kako smo institucija na državnom nivou, poznati su nam svi problemi sa kojima se susreću porodilje. I naravno da se to reflektuje i na djecu“, navodi Aleksandra Marin-Diklić, šefica Odjela za praćenje prava djece i pomoćnica ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

„Nadležni postupaju u skladu sa važećim propisima, ali se u praksi pojavljuju problemi. Ne u oblasti zdravstvene zaštite, ali da u oblasti socijalne zaštite ili radnog prava“, napominje Marin-Diklić, dodajući kako prava, a djece posebno, ne bi smjela zavisiti od političke volje.

„Nadležni se drže slova zakona i misle da je to dovoljno. Ali nekada zakone treba i mijenjati“, zaključuje naša sagovornica.

Kampanja Za svako novo srce, inicijativa za unapređenje porodiljskih prava Problem porodiljskih naknada ovisno o različitom mjestu prebivališta u odnosu na mjesto zaposlenja, samo je dio problema vezanih za ostvarivanje porodiljskih prava u Bosni i Hercegovini. Svaki od njih iziskuje adekvatna rješenja pa je zato teško govoriti o prioritetu rješavanja. Ali s obzirom na ozbiljne neujednačenosti i propise koji su u Federaciji BiH vezani za kantonalne nivoe odlučivanja, Westminster fondacija za demokratiju

(WFD) je, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, pokrenula kampanju „Za svako novo srce“ s ciljem izjednačavanja i harmonizacije pravnih propisa. Inicijativa se, između ostalog, bazira na podršci deset kantonalnih zastupnica iz cijele FBiH koje će kroz zajednički rad sa Westminister fondacijom ukazati na aktuelne prakse i nejednakosti te ponuditi smjernice za rješavanje problema, koje bi, doprinijele da prava djece i njihovih roditelja zaista budu prioritet.