ADVERTISEMENT

U tu svrhu, koristila se plaćena promocija anketnog upitnika na društvenim platforme META (Facebook i Instagram) te diseminacija na drugim društvenim medijima. Doseg objave (broj osoba koje su barem jednom vidjele objavu) plaćene promocije bio je 4315, dok je broj onih koji su odgovorili na anketni upitnik iznosio ukupno 208.

Zabrinjavajuća je činjenica po naše društvo da je manje od 5% onih koji su vidjeli objavu plaćene promocije bilo zainteresovano da odgovori na pitanja koja se vezuju za budućnost svih nas. Posebno negativnu sliku odražava apatija za stanje i dešavanja u društvu kod mlađe populacije, koja je i bila najviše targetirana upitnikom.

Iako se ne radi o reprezentativnom uzorku ispitanika, koji bi dozvoljavao generalizaciju stavova na nivou čitave populacije u BiH, te uzimajući u obzir sva objektivna ograničenja online anketiranja posredstvom Google obrazaca, ponuđeni odgovori ipak ukazuju na određene trendove u promišljanju.

Na prvo pitanje „BiH je u martu dobila uslovnu saglasnost za zvanično otvaranje pregovora s EU. Ispunjavanje četiri uslova doprinijelo bi dobijanju datuma za početak pregora. Smatrate li da je moguće ispuniti te uslove i dobiti zeleno svjetlo zvaničnika EU do kraja godine, kao što to najavljuje dio vladajuće koalicije na državnom nivou?“, većina ispitanika (oko 84%) iskazala je stav koji bi se mogao okarakterizirati kao pesimizam – „trenutna vlast neće nikada ispuniti postavljene uslove“ (38%); „ispunjavanje uslova će se prolongirati nakon tog perioda“ (oko 27%); te „nije realno da se ispune uslovi“ (oko 19%). Tek je 12% onih koji vjeruju da je realno da naše vlasti ispune ta četiri uslova do kraja ove godine, a oko 4% ih nije znalo dati odgovor na postavljeno pitanje.

Odgovori na drugo pitanje „Evropska komisija odobrila je Plan rasta i reformi za pet zemalja Zapadnog Balkana, dok je BiH dobila dodatno vrijeme da ispuni obaveze kako bi bila kvalifikovana za povlačenje sredstava predviđenih tim finansijskim i reformskim programom

EU. Mogu li predstavnici političkih struktura postići neophodan dogovor do kraja godine kako bi ispunili preostale uslove iz Plana rasta?“ ukazuju na sličan obrazac promišljanja. Najveći procenat ispitanika, njih oko 43%, smatra da trenutno ne postoji politička klima da se postigne dogovor do kraja godine. Skoro 20% je ispitanika koji smatraju da će naši političari pokušati lobirati da se smanje uslovi i odobri Plan rasta u skladu s postignutim dogovorom. Međutim, gotovo jedna četvrtina ispitanika vjeruje da EU neće odustati od svojih uslova i ostaviće BiH na čekanju. Samo 10% je onih koji smatraju da će predstavnici političkih struktura postići neophodan dogovor do kraja godine kako bi ispunili preostale uslove iz Plana rasta. Kao i kod prvog pitanja, oko 4% ispitanika nije znalo ponuditi odgovor.

Treće pitanje odnosilo se na NATO integracije naše zemlje i glasilo je „Vijeće ministara BiH je postiglo dogovor da se tokom novembra u Sjedište NATO-a u Briselu pošalje Program reformi za 2023. godinu i radi na pripremi i usaglašavanjeu novog dokumenta za 2024. godinu. Kako bi ocijenili ispunjavanje rokova prema obavezama koje je BiH preuzela u okviru saradnje s NATO-om, obzirom da je zadnji Program reformi poslan za 2022. godinu?“. Najveći procent ispitanika, približno 40%, smatra da se kašnjenje s ispunjavanjem obaveza negativno odražava na saradnju s NATO-om. Također, 30% ih vjeruje da je pozitivno da se nastavi ispunjavanje obaveza vezanih za put ka NATO-u. 14% ispitanika smatra da je prethodna vlast bila ažurnija i više radila na planu saradnje s NATO-om, dok ih 17% nije znalo odgovoriti.

Četvrto pitanje bilo je „BiH je u svojim strateškim dokumentima definisala svoje vanjskopolitičke ciljeve ka članstvu u EU i NATO-u. Za koju instituciju smatrate da je najviše učinila na ispunjavanju ovih ciljeva?“. U osnovi, odgovori ukazuju na neučinkovitost tri ključne institucije na državnom nivou, Parlamentarnu skupštinu BiH, Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH, bar što se tiče 43% ispitanika koji smatraju da nijedna od navedenih nije dovoljno učinila na ispunjavaju vanjskopolitičkih ciljeva. Malo više od 25% ispitanika nije

znalo ili htjelo odgovoriti na ovo pitanje, procentualno najviše u odnosu na sva druga pitanja. Ipak, od onih ispitanika koji su odabrali neku od tri ponuđene institucije (njih oko 32%), najviše ih smatra da je Predsjedništvo BiH dalo najveći doprinos u dosadašnjem periodu.

Zadnje, peto pitanje odnosilo se na ukidanje viznog režima Kosovu – „Republika Kosovo je najavila ukidanje viza za građane BiH od 1. januara 2025. godie, koje je uvela tokom 2014, kao reciprocitet na uvođenje viza za građane Kosova od BiH vlasti. Navedena odluka dolazi kao dio reformskih procesa dogovorenih u okviru Berlinaksog procesa i Plana rasta EU. Smatrate li da bi i BiH trebala ukinuti vizni režim s Kosovom kao što su to uradile sve zemlje regiona (između ostalih i Srbija) te dozvoliti kretanje i prelazak granice sa ličnom kartom svim građanima regiona?“. Većina ispitanika (81%) smatra da bi BiH trebala ukinuti vizni režim za građane Kosova. Neznatno više od 15% ispitanika vjeruje da vlasti u BiH neće ukinuti vize za građane Kosova, dok oko 4% ih nije znalo odgovoriti na ovo pitanje.

U pogledu demografskih karakteristika ispitanika, muškarci i žene su gotovo proporcionalno odgovarali na anketni upitnik (muškarci – 51%; žene – 48%; nije se izjasnilo – 1%). Većina ispitanika (53%) pripada mlađoj starosnoj dobi, od 18 do 35 godina. Što se tiče nivoa obrazovanja, 76% ih ima visoko obrazovanje. 86% ispitanika se izjasnilo da živi na području FBiH, što svakako predstavlja jedno od ograničenja ovog istraživanja u smislu geografske distribucije odgovora i generaliziranja stavova.

Uzimajući u obzir objektivna ograničenja, rezultati anketiranja CSS-a ipak pružaju određene trendove razmišljanja građana o ključnim pitanjima evroatlantskih integracija i regionalne politike. Odgovori onih, koji su iznijeli svoje stavove, pretežno ukazuju na pesimizam i

nepovjerenje prema sposobnostima domaćih političkih aktera i institucija da ispune postavljene uslove i obećanja data građanima. Može se zaključiti da ispitanicu nisu najbolje upoznati s institucijama koje su zadužene za provođenje vanjske politike, ali u isto vrijeme pokazuju zrelost i pravičnost po pitanju jačanja regionalnih odnosa.

Najveće razočarenje predmetnim istraživanjem, kao što je već navedeno, odnosi se na odsustvo interesa i volje građana, a posebno mladih koji bi trebali biti i najviše zainteresovani za budućnost i smjer u kojem država treba ići. Primjetna apatija, koja može biti izazvana osjećajem da postojeća politička klima ili struktura nisu pogodne za istinsku promjenu, svakako bi trebala biti predmetom šire struktuisanog istraživanja.

Ipak, ono što nesporno proizilazi iz istraživanja je da se vlasti moraju znatno više angažovati na povećanju povjerenja i podrške javnosti u odnosu na ova značajna vanjskopolitička pitanja. Primjetan je i nedostatak informisanosti građana o aktuelnim pitanjima iz navedene agende te će, u narednom periodu, biti potrebno uložiti maksimalne napore na većoj inkluziji građana u vremenu kada se očekuje intenziviranje koraka ka punopravnom članstvu u pomenutim međunarodnim institucijama.

Iako se na tom planu najviše očekuje od domaćih institucija, smatramo da je ovo i svojevrsna poruka građana BiH i predstavnicima međunarodnih institucija da se dodatno angažuju na promovisanju demokratskih vrijednosti i principa te benefitima koje donosi pripadnost

njihovim savezima. Neupitno je da su do sada uložena značajna sredstva međunarodne zajednice u promovisanje zajedničkih vrijednosti. Međutim, mislimo da bi novi sistemski pristup, koji bi objedinio sve njihove pojedinačne napore, zasigurno pridonio boljoj vidljivosti

i interesu samih građana za aktivnije zagovaranje i lobiranje kod vlasti da ispune zadate vanjskopolitičke ciljeve.

Partneri u vlasti na državnom nivou već DANAS na novom sastanku imaju priliku da demantuju stavove građana i ispune obećanja da će do kraja godine napraviti pomak na EU i NATO putu, čemu se iskreno nadamo radi prosperitetnije budućnosti svih nas.