Tek što su birači 6. oktobra izabrali predstavnike u svojim lokalnim zajednicama, politički akteri Republike Srpske već su se „bacili“ na naredni izazov – Opšte izbore 2026. godine. Pored vladajućeg bloka i dvije najveće opozicione stranke, na nedavno održanim izborima zapaženo učešće imala su i tri pokreta najprepoznatljivija po svojim liderima. Riječ je o Narodnom frontu Jelene Trivić, Za pravdu i red Nebojše Vukanovića i Svojim putem Igora Radojičića. Njihovi dometi na nedavnim lokalnim izborima bili su ipak ispod očekivanja.
ADVERTISEMENT
"Nije tu bilo silazne putanje, ali ni prodora, već se očito radi o statusu kvo. Uzmimo primjer Banjaluke, iako nije ilustrativan za kompletan prostor Republike Srpske. Na opštim izborima 2022. godine, Vukanovićeva Lista za pravdu i red dobila je u Gradu Banjaluci 7.535 glasova. Ako PDP, nakon ulaska u fazu „simbioze“, izostavimo iz ovog razmatranja tog beskompromisnog, oštrog segmenta opozicije, može se reći da je prije dvije godine ostatak glasača tog profila gravitirao SDS-u, sa osvojenih 7.278 glasova. Znači, to je blizu 15.000 u Banjaluci koji su protiv republičke vlasti, a pri tome im se ne dopada način na koji, u odnosu prema vladajućoj koaliciji sa nivoa RS, manevriše Draško Stanivuković, a za zaokret PDP-a, koji je već tada bio aktuelan, bila su 30.322 glasa“, kaže Saša Bižić, novinar, za Gerilu.
On dodaje da su ti brojevi bili slični i na izborima 6. oktobra ove godine.
„Jer, Jelena Trivić se kandidovala za gradonačelnika sa podrškom svog Narodnog fronta, Vukanovićeve LPR i SDS-a, te pokreta „Banjaluka zove“ Saše Lazića-Mede. Ona kao kandidat dobila je 13.536 glasova. Odborničke liste su u zbiru imale približne cifre, jer je NF u Banjaluci osvojio 4.951 glas, LPR 3.063, SDS 2.156, a „Banjaluka zove“ 2.916 glasova. Te četiri opcije na banjalučkom gradskom nivou imale su ukupno 13.086 glasova, što je gotovo identično kao individualni rezultat Jelene Trivić“, naglašava Bižić.
Ukoliko je već jasno da su prošle dvije godine, a da je „ciljna grupa“ Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića zakovana, jer niti raste, niti se smanjuje, postavlja se pitanje – šta oni mogu da učine ako žele iskorak na idućim opštim izborima 2026. godine.
„Prije svega, mogli bi, što bi se reklo NVO-riječnikom, da budu „inkluzivniji“, što se tiče formacija u kojima izlaze pred birače. Jer, na nedavnim lokalnim izborima zaista nije bilo razloga da u Banjaluci, recimo, ne idu zajedno liste Nebojše Vukanovića i Saše Lazića – Mede, kao i NF i SDS. Ovako, solidan broj tih glasova je ostao „ispod crte“, znači, bačen je u vjetar. A ako biste sada pitali aktere te priče zašto se nisu desile ovakve kombinacije, vjerovatno bi čuli odgovore koji nikome nisu relevantni, osim njima samima“, kaže sagovornik.
Drugi detalj, u kojem je moguć prostor za napredovanje, prema Bižićevom mišljenju, jeste retorika. Kod izrazite većine birača u RS, očigledno, važi ona rečenica Branka Miljkovića „Ubi me prejaka riječ“. Osim nevelikog procenta birača koji lako padaju u vatru, među glasačima dominiraju ljudi koje plaši bilo kakav nagovještaj nestabilnosti, krupnih društvenih potresa i konfrontacije na ulicama, ma koliko im izvjesnost ne bila sjajna. Znači, Trivićeva i Vukanović bi mogli da pronađu put do takve populacije ako bi u njihovim istupima, pogotovo u drugom slučaju, bilo manje spontanosti, improvizacije i afekta, iako je u žaru političke borbe teško odoljeti takvim izazovima. U svakom slučaju, postoje načini da se izrazi potreba za velikim promjenama, a da to nema dramatičnu intonaciju i prizvuk konstantnog vanrednog stanja. Jer, nemaju oni odakle da privuku nove glasače, osim iz miljea dosadašnjih birača vladajuće koalicije. Jedini koji je pokazao svijest o tome je Milan Miličević, koji je u jednom intervjuu i otvoreno progovorio o ovoj dimenziji, a poenta je da se do tih ljudi može doći ako im gradite mostove za prelazak na drugu stranu, a ne zidove“, kaže Bižić za Gerilu.
Kada je riječ o Igoru Radojičiću, naš sagovornik kaže da bivši gradonačelnik Banjaluke na lokalnim izborima nije ostvario rezultat koji mu daje previše prostora za optimizam u vezi sa opštim izborima 2026. godine.
„Tih 4.293 glasa u Banjaluci nije baš potpuno beznadežan učinak, ali je skromna „odskočna daska“ za hipotetičke kasnije planove, pogotovo ako je jasno da je već u Prijedoru ili Gradišci ova lista privukla „tanak“ broj glasača, bez obzira na kratak period od formiranja Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ do izlaska na birališta. Njihov glavni problem u ovoj fazi je pretjerano oslanjanje na karakteristike Igora Radojičića kao ličnosti i na iluziju da će puka reputacija njega kao persone sa kojom se ne povezuje korupcija ili primitivizam biti dovoljna za „velika djela“.