ADVERTISEMENT

"Porodica me je podržala, nije bilo nikakvih iznenađenja, sve je bilo očekivano, jedino što moje godine i diploma u rukama nose mnogo veću odgovornost nego što je bio slučaj kada sam bila amater", započinje svoju priču za Euronews Bosne i Hercegovine mlada glumica.

Muzički potkovana i glumački školovana, nakon završene Akademije umjetnosti u Banjaluci, čeka stalno zaposlenje i prvi puni profesionalni angažman u nekom pozorištu. Iako mlada do sada je imala značajne uloge u nekoliko predstava, a pored pozorišta čežnja joj je film.

Katarina Rendić na daskama koje život znače (Izvor: Ustupljena fotografija)

Euronews BiH: Da li si dok si studirala ovako zamišljala izabrani životni poziv?

"Razlika je u tome što dok ste na akademiji živite i djelujete u jednom balonu, gdje su svi studenti upućeni jedni na druge, gdje uvijek možete da očekujete neku saradnju, što je izuzetno značajno za glumca, a onda kad završite fakultet, taj balon puca i vi shvatate da morate sami da se borite, da se trudite i radite a vaš angažman govori o vama. To ponekad može i da vam izazove strah, jer svaki glumac se konstantno preispituje i razmišlja o svom djelovanju, ali mislim da fokus moze i mora da bude na radu na sebi, jer ko radi, taj uvijek nađe put i nije obična floskula, ja u to zaista i vjerujem", odgovara.

Opredijelila se za glumu jer joj više prija vježbanje u prostoru i konstantno kretanje. U srednjoj školi je igrala u predstavi "Na velikom odmoru" koja je bila na repertoaru pozorišta Prijedor, a bila je i član dramskog studija "Živko Desnica". Znala je da je teško upisati glumu, a druga opcija bila joj je pravo.

Predstava ( Izvor: Ustupljena fotografija )

"Ne znam ni kako mi je pravo palo na pamet, jer zaista nije zanimanje za mene, ali valjda su to te godine kada imate nekoliko želja i vrlo ste neodlučni. Kad sam uspjela da upišem glumu, nisam imala osjećaj koliko je to veliko i značajno za mene. Bila sam najmlađa na klasi, imala sam nepunih 19 godina i nisam znala šta me je snašlo. Onda sam polako počela da se gradim, stepenicu po stepenicu i u trećoj godini sam se pronašla i shvatila da to jeste ono što zapravo želim. Obično se takva preispitivanja dese na trećoj godini.

Na kraju, sve sam krunisala svojom monodramom "Idem tamo gdje je sve po mom" koja je nastala kao ispitna predstava na četvrtoj godini, na temu "Svijet glume u meni". Tu sam se potrudila da kroz pokret, glas i glumu dočaram publici svoj život i svoja razmišljanja na temu glume i da objedinim svoje dvije najveće strasti, a to su gluma i muzika", priča nam Katarina.

Mladi glumci imaju više šansi nego prije, ali smatra da uvijek može bolje.

"Ima toliko pretalentovanih mladih glumaca i glumica, kojima treba dati šansu, a čini mi se da se često ide na izbore sigurnih, provjerenih, što je divno, ali opet treba dati šansu i onome za koga nemate garanciju, možda on baš zablista i njegov glumački potencijal dobije jednu potpuno novu notu.

Ja sam imala sreću da sam angažovana kao voditelj nekih kulturnih događaja kroz svoje četverogodišnje školovanje, a dobila sam i šansu u Gradskom pozorištu "Jazavac" da igram u predstavi "Tri praseta i još jedno". To je moj prvi profesionalni angažman tokom studiranja, a sada sam imala priliku da učestvujem i u predstavi "Gvozden" u pozorištu Prijedor i zbog toga sam izuzetno ponosna i srećna. Zadovoljna sam. Mislim da sve ide kako treba, polako, svojim tokom. Moje je da se trudim i da radim, a angažmani i profesionalno usavršavanje je svakako prioritet i sigurna sam da se sve dešava sa razlogom i u pravom trenutku.

Razigrana mlada glumica, Rendić podjednako voli i komediju i dramu ( Izvor: Ustupljena fotografija )

Biti glumac u maloj sredini nije baš lako, iako pozorište u Prijedoru, prema ocjenama mnogih radi lavovski posao u uslovima kada se u kulturu jako malo ulaže.

"Mogu da kažem da u pozorištu Prijedor, iako je Prijedor mali grad, postoji kvalitet kada je u pitanju repertoar i mislim da je glumačka igra članova ansambla na izuzetnom nivou. Za to su dokaz predstave koje se igraju u pozorištu, naročito predstava "Kauboji" koja je doživjela veliki uspjeh i zahvaljujući njoj, publika je imala priliku da vidi šta sve glumci u ovom pozorištu mogu i kako su kompletirali sve svoje vještine, poput igranja, pjevanja, scenskog pokreta i naravno glume, koja je prioritet", rekla je Rendić.

Pozorište Prijedor ima dugu tradiciju, već šest decenija, ali nisu ih zaobišli problemi koji muče teatre širom Bosne i Hercegovine. Uglavnom finansijske prirode.

Rendićeva zna da luksuzno žive veliki i priznati glumci u Americi, Rusiji i bogatim evropskim zemljama, jer kod njih postoje ozbiljne produkcijske kuće koje nude visoke honorare i vrhunski marketing. KRaduje je da se produkcijski i kod nas mnogo više ulaže i radi na predstavama, snimaju se filmovi, serije i reklame.

"Meni na diplomi piše audio-vizuelni umjetnik- glumac , što podrazumijeva da glumac treba da radi sve i da se na svakom polju oproba i vidi šta je najbolje za njega i šta najviše prija njegovom glumačkom habitusu".

Glumci kao idoli u moru vlogera i youtubera, reality zvijezda

Mladi ne treba da imaju idole, ali da uzimaju najbolje od najboljih, potvrđuje.

Glumci kao uzor mladima (Izvor: Ustupljena fotografija)

"Glumci bi trebali da u tom smislu budu dobar uzor i da pruže mladima ono što je kvalitetno, a to je obrazovanje, ulaganje u sebe i svoj posao, ogroman rad na sebi i bunt.

Vrlo smo često bombardovani destruktivnim sadržajem na društvenim mrežama i ljudima, koji zaista, po mom mišljenju, nemaju šta pametno da kažu, a guraju se u prvi plan.

I onda tu nekako glumci budu u drugom, pa čak i trećem planu, ali opet, svojim angažmanima, najprije kvalitetnim izbedbama iz kojih gotovo uvijek može da se izvuče dobra životna pouka, mogu da budu glasniji i da upute na probleme u društvu i daju podršku mladima".

Glumci mogu biti snaga ako dignu glas protiv socijalne nepravde

"Kada pomislim na glumce, pomislim prvo na umjetnost, a onda i na bunt. Mislim da je važno biti buntovan i reagovati na svakodnevne neprijatnosti i socijalne probleme. Glumci to izražavaju kroz svoj rad u pozorištu. Oni jesu i mogu biti snaga i nada, ali čini mi se, da se to uvijek očekuje samo od njih(nas). Trebalo bi da poradimo na tome kada su sve branše i slojevi društva u pitanju.

Slušala sam skoro intervju, ne mogu da se sjetim, ali bio je neko od naših uticajnih glumaca i rekao je da su glumci, u svojoj suštini, vrlo stidljivi ljudi koji ne žele da se eksponiraju kroz medije i da daju još i taj dio sebe. Možda to nezamislivo zvuči, ali zaista i jeste tako. Kada glumac svoju svaku misao, riječ i emociju ostavi na sceni, onda se pokrije, zatvori i ne želi da se eksponira dodatno kroz medije. Međutim, ne možemo da kažemo da se glumci ne eksponiraju nikada i da ne govore o devijantnostima. U posljednje vrijeme, svjedoci smo brojnih primjera, gdje su glumci demistifikovali umjetnički svijet i probleme. I to opet, prvi", ističe.

Najzanimljivije su joj kompleksne psihološke uloge.

Voljela bi da glumi istorijske ličnosti poput Olivere Lazarević, kćerke kneza Lazara i kneginje Milice, Elisabet Taylor, Mileve Marić Ajnštajn, Milunke Savić i dr.. Srećna bi bila i da sarađuje s turskim producentskim kućama, jer vjeruje da bi ovdašnju istoriju i likove u nekoj koprodukciji prikazali publici na zanimljiv način.

Želi da igra psihološke uloge ( Izvor: Ustupljena fotografija )

Društvene mreže su realnost i nužnost

Ima skoro sve društvene mreže i smatra ih neophodnim za posao.

"Danas, bez dobrog marketinga, koliko god da je dobar vaš proizvod, nećete uspjeti da ga prodate. Iako pružaju dosta benefita, one mogu vrlo lako da devalviraju nas i naše karijere. Ne praštaju se greške. Danas možete da budete predstavljen kao najbolji čovjek i umjetnik, a sutradan da budete bačeni u blato. Vjerujem da se teško nositi sa tim, ali opet se vraćam na to, da se akcenat mora staviti na sebe i svoj razvoj, a nikako na takve trivijalnosti, jer uglavnom ljudi koji pišu neke negativne komentare nisu ništa drugo nego dokoni, nesrećni i nezadovoljni. Ne treba im davati na značaju. Svako od nas, ako je objektivan prema sebi, a za sebe smatram da jesam objektivna, sigurno zna šta može i koliko vrijedi. Desilo mi se nebrojano puta da izađem sa predstave i čujem mnogo komplimenata, a da ja nisam zadovoljna i odmah ništa ne može da mi popravi raspoloženje. Desilo se i obrnuto, da čujem kritike, ali ja sam u tom trenutku zadovoljna i sigurna u ono šta radim i ništa ne može da me poremeti. Ono što bih naglasila i što sam odavno naučila jeste da bi trebalo uvijek uraditi selekciju kada su komentari u pitanju i razdvojiti pozitivne i negativne kritike i znati ko ih govori i šta možemo da očekujemo. Nije svačija ni pohvala, ni kritika iskrena. Treba dobro izvagati ko govori, šta govori i sa kojim ciljem", jasna je Rendić.

Žene, porodica, karijera i Balkan, kako sve pomiriti? ( Izvor: Ustupljena fotografija )

Ili-ili situacija za žene na Balkanu:Posao ili porodica?

"Ja sam vaspitana i na tome sam izuzetno zahvalna, da budem jedna stabilna ličnost i da kada je moja sreća u pitanju nema dilema i pitanja.

Ako je nečija sreća da svoj život posveti porodici i kući, poštujem.

Ako je nečija sreća da svoj život posveti karijeri, opet poštujem.

Moja želja je da se posvetim trenutno karijeri i svom ličnom rastu i razvoju, jer ako ja nisam dovršena ličnost i ako sam nisam ispunjena, ne mogu biti korisna ni svojoj porodici. Naravno da želim da se ostvarim i kao majka i supruga, to mi je najveća želja, ali polako, sve u svoje vrijeme. Na Balkanu, često se očekuje da žena bude samo fokusirana na kuću i da je karijera u drugom planu ili da je čak, nema u planu. Ja se sa tim ne slažem. Svaka žena i svaki muškarac treba da radi i zarađuje za sebe i svoju porodicu, a uz dobru organizaciju, može da se postigne i porodica i karijera. Ima takvih primjera mnogo. Samo je stvar u tome kolika je snaga volje ili maštovitost za izgovore.

Ja bih se opredijelila da govorim o ženskoj liniji u svom poslu. Žene jesu zanemarene, zato što je mnogo više muških likova, uloga, pisaca, reditelja itd, ali mislim da se to polako mijenja i da žene pronalaze svoje mjesto pod suncem. Čini mi se da na godišnjem nivou, mnogo više sa akademija u regionu izađe glumica, nego glumaca, a opet je više muških uloga. Mislim da ženska i muška energija treba da se miješaju i da zajedno rade, jer zato smo i stvoreni, da jedni drugima olakšamo život. Muškarci svojom snagom, a žene umom", zaključuje.