ADVERTISEMENT

Pobjeda BiH nad Hrvatskom 110:90 odjeknula je košarkaškom Europom. Jedan od ključnih naših igrača ponovo je bio Aleksandar Lazić (28).

Statistika kaže – 18 poena, sedam skokova i jedna asistencija – ali ono važnije je njegov pristup, energija i stav koji su imali kulminaciju kroz nekoliko prelomnih trenutaka na meču.

Izjava selektora Hrvatske “Taj mali Lazić im igra 3×3 košarku, a sada je pozvan u reprezentaciju” možda je bila motiv više za Lazića koji je još jednom osvojio srca publike u Bosni i Hercegovini.

Aleksandar Lazić danas govori za Reprezentacija.ba portal.

Lazo, sada kada su se slegle emocije – tvoj komentar? Kako smo ustvari pobijedili Hrvatsku?

Igrati za reprezentaciju je uvijek posebna priča, posebno kada imamo ovakve navijače. Svi mi zajedno činimo posebnu energiju koja je kada se igra u magičnoj dvorani Mirze Delibašića još veča i jača. I to možda ne mogu ni sam sebi da objasnim ili shvatim. Ma to je čudo moj rode. Pa kako ne pobijediti u takvim uslovima?

Hrvatski mediji se čude da ih je “poderao” igrač praktično bez kluba? Igrač turnira “3 na 3”?

Da prvo ispravim dotične medije. Ja nisam igrač bez kluba. Od ove sezone igram profesionalno 3×3 i mislim da se ovakva izjava prvo ne bi dopala 3×3 savezu Hrvastske, jer oni sigurno znaju na kojem nivou se igra današnji basket, koliko moraš fizički biti spreman za taj sport.

Ipak moramo te pitati šta planiraš u nastavku sezone? Selektor su rekao “ne znamo šta će biti do februara”?

Potpuno sam posvećen 3×3 sportu. Igram prvu kinesku ligu koja je u potpunoj ekspanziji, sa sveprisutnim NBA igračima. Imam sreću što radim sa trenerom kakav je Milan Isakov, stručnjakom koji stoji iza uspjeha mnogih reprezentacija. Ujedno pozivam i naš savez da sjednemo i porazgovaramo o pokretanju ozbiljne priče kada je reprezentacija 3×3 Bosne i Hercegovine u pitanju. Stojim na raspolaganju da svim svojim znanjem i kontaktima pomognem. Posjedujemo ogroman potencijal i šteta bi bilo to ne iskoristiti. Savez je na potezu…

A selektor? Pa našem selektoru – prije svega čovjeku sa velikim srcem – sam rekao da ne brine u vezi mene i košarke, da sve što se dešava u životu ima neki razlog. Do februara imamo još dosta, neka bude sve sponatno kao što je i sada bilo.

Nastavljamo borbu za Eurobasket, koliko uopšte može ova reprezentacija?

Naša reprezentacija ima ogroman potencijal. Prije svega ljudski potencijal. Ljudi, savez, selektor, fizioterapeuti, saigrači moji – to je nešto što čini ovaj kolektivni sport još boljim i zanimljivijim. To je nešto jako važno što imamo u ovom sportu. To zajedništvo na terenu, te povezanost sa publikom isto je jako važna.

Pobjeda protiv Hrvatske je dobar uspjeh, ali to je samo jedan korak bliže Eurobasketu. Imamo još puno posla u februaru. Nadam se da će biti sve kako treba i da ćemo svi zajedno da se radujemo novim pobjedama.

Šta treba da se unaprijedi da se podigne nivo košarke u našoj državi?

U prvom redu mlađe selekcije – jer je to jako bitno da se stvore nove generacije. Harun Mahmutović je imao tu viziju, za selektore mlađih selekcija doveo je ljude koji su bili veliki igrači poput Nene Markovića i Gordana Firića. Oni su bili i moji selektori, a ja sam od njih mogao da naučim puno stvari, da se obrazujem kao košarkaš, da napredujem. Ali i da steknem novo životno iskustvo. Oni su bili naši učitelji u reprezentaciji. Jedva sam čekao svako ljeto od U16 već da treniram i da budem tu.

I danas su tu u našoj selekciji Adis i Firke koji su naše legende. Morate poštovati to što su učinili za reprezentaciju, to je nešto što se prenosi sa generacije na generaciju. Sretan sam što imam tu čast da su mi oni danas treneri, ali opet kako kažem da od takvih ljudi naučim i životne lekcije.