ADVERTISEMENT

Demonstracije, koje su privukle pažnju zbog svog masovnog odziva, bile su odgovor na predloženi zakon koji bi promijenio osnovne principe Ugovora iz Waitangija, sporazuma između domorodačkih Maora i Britanske krune iz 1840. godine.

Za mnoge učesnike, protest nije bio samo politička akcija, već i proslava ponovnog oživljavanja maorskog jezika, kulture i identiteta, koji su gotovo uništeni tokom kolonizacije.

"Borimo se za prava za koja su se naši preci borili,“ izjavila je Shanell Bob, dok je čekala početak marša.

"Borimo se za našu djecu, za naše unuke, kako bi oni imali ono što mi nismo mogli imati,“ dodala je, koristeći maorske termine za decu i unuke.

(Izvor: AP Photo/Charlotte Graham-McLay)

Protest je bio kulminacija dugogodišnje borbe Maora za priznavanje njihovih prava, u kojoj je sve više ne-Maora pružalo podršku. U ulicama Wellingtona, zastave suvereniteta Maora mogle su se vidjeti na svakom koraku, a ljudi svih uzrasta i etničkih grupa pridružili su se maršu, uključujući i gradonačelnika koji je podržao demonstrante.

U mnogim školama su učenici dobili slobodno da učestvuju, bez obzira na to što su formalno bili prijavljeni kao odsutni.

Demonstranti su se protivili zakonskoj inicijativi koja bi značajno izmijenila interpretaciju Ugovora iz Waitangija, što bi smanjilo njegovu primjenu na Maore. Ugovor, potpisan 1840. godine, bio je ključni dokument koji je uspostavio temelje odnosa između Maora i britanske kolonijalne vlasti.

"Sporazum je temelj koji nam omogućava da budemo ovdje u Aotearoi, i važno je da ga poštujemo,“ izjavio je Ben Ogilvie, Pākehā (osoba evuopskog porekla), koji je bio prisutan na protestu.

"Zakonodavni pokušaji da se ugrozi ovaj sporazum su pogrešni,“ dodao je.

(Izvor: AP Photo/Charlotte Graham-McLay)

Iako se predloženi zakon smatra nepopularnim i malo je vjerovatno da će biti usvojen, njegovo uvođenje izazvalo je oštre reakcije, koje ukazuju na rastuću svijest među Novozelanđanima o značaju Ugovora iz Waitangija.

Naime, mnogi kritičari smatraju da bi usvajanje zakona izazvalo ustavni preokret i oslabilo prava starosjeioca, koji i dalje ostaju u nepovoljnijem položaju prema gotovo svim socijalnim i ekonomskim pokazateljima.

Protesti Maora nisu nova pojava, ali ovo je bio najveći skup do sada. Učesnici su marširali uz zvuke haka i waiata, tradicionalnih maorskih pjesama, dok su prolaznici i podržavaoci na trotoarima držali plakate sa porukama podrške. Neki su nosili zastave drugih autohtonih naroda, uključujući Samou, Tonga, Australije, Palestine i Izraela, čime su dodatno naglasili međusobnu solidarnost.

(Izvor: AP Photo/Charlotte Graham-McLay)

David Seymour, libertarijanski političar koji je predložio zakon, izjavio je da bi proces obeštećenja za kršenja Ugovora iz Waitangija doveo do specijalnog tretmana za Maore, što mu se protivi. Međutim, mnogi učesnici protesta smatraju da bi predloženi zakon ugrozio prava Maora i ponovo otvorio rane iz prošlosti.

Seymour je rekao da očekuje da će javnost sada imati priliku da iznese svoje mišljenje o zakonu, iako se ne očekuje da će on postati zakon.

Protest je, prema rečima učesnika, bio ne samo izraz nezadovoljstva, već i poziv na ujedinjenje svih Novozelanđana u priznavanju i poštovanju prava Maora.

"Nadamo se da ćemo se moći ujediniti sa našim Pākehā prijateljima, Europljanima,“ rekao je Papa Heta, jedan od učesnika marša. „Nažalost, postoje oni koji donose odluke koje nas stavljaju u teško mjesto.“