ADVERTISEMENT

Yasmin Eid kašlje i pokriva lice dok kuha mali lonac leće na vatri koju hrane grančice i komadići papira, u šatoru koji dijeli sa svojim mužem i četvoro maloljetnih kćeri u Pojasu Gaze.

To je bio njihov jedini obrok u srijedu – sve što su mogli priuštiti.

"Moje djevojčice cuclaju prste od gladi, a ja im tapšem po leđima dok zaspe,“ kaže Yasmin.

Jedini obrok za porodicu Eid (Izvor: AP Photo/Abdel Kareem Hana)

Nakon što su pet puta bili prisiljeni napustiti dom, Eidovi sada žive u središnjoj Gazi, gdje humanitarne organizacije imaju nešto veći pristup nego na sjeveru, koji je uglavnom izoliran i teško uništen od početka izraelske ofanzive protiv militantne grupe Hamas početkom oktobra.

Međutim, gotovo svi u Gazi sada pate od gladi. Stručnjaci na sjeveru upozoravaju da bi mogla biti u toku potpuna glad.

U Deir al-Balahu, Eidovi su među stotinama hiljada ljudi koji se sklanjaju u prljavim kampovima. Lokalni pekari su u ovoj sedmici zatvoreni na pet dana.

Cijena vreće hljeba porasla je na više od 13 dolara do srijede, jer su hljeb i brašno nestali s polica prije nego što su stigli novi paketi.

Gotovo svi u Gazi pate od gladi (Izvor: AP Photo/Abdel Kareem Hana))

Glad je dnevna rutina

Ured Ujedinjenih nacija za humanitarnu pomoć upozorio je na "drastičan porast“ broja domaćinstava koja pate od ozbiljne gladi u centralnoj i južnoj Gazi. To je, čini se, povezano s pljačkom gotovo 100 kamiona pomoći prošlog vikenda u južnoj Gazi, blizu izraelskih vojnih položaja.

Izrael je optužio Hamas, ali izgleda da nije poduzeo nikakve mjere kako bi spriječio pljačku, dok je Hamas naveo da su to djelo lokalnih bandita.

Humanitarne organizacije kažu da je pljačka samo jedan od mnogih problema u dostavi hrane i druge vitalne pomoći 2,3 miliona Palestinaca u tom području. Također se moraju nositi s izraelskim restrikcijama kretanja, trajnim borbama i ogromnim razaranjima izazvanim izraelskim bombardiranjima cesta i ključne infrastrukture.

Za Eidove, glad je svakodnevna rutina Već mjesecima, Yasmin i njena porodica odlaze na spavanje gladni.

"Sve je poskupilo i ne možemo ništa kupiti,“ kaže ona.

"Uvijek idemo spavati bez večere.“

Nedostaje joj kafa, ali jedan paketić Nescafea košta oko 1,30 dolara. Kilogram luka košta 10 dolara, srednja boca ulja za kuhanje 15 dolara – ako je uopšte dostupna. Meso i piletina gotovo su nestali sa tržišta prije nekoliko mjeseci, ali još uvijek ima lokalnog povrća. Ove cijene su astronomske za siromašan region gdje mali broj ljudi ima redovne prihode.

Stotine ljudi čekaju satima na obrok (Izvor: AP Photo/Abdel Kareem Hana)

Stotine ljudi čekaju satima kako bi dobili hranu od dobrotvornih organizacija, koje se također bore da podmire potrebe.

Hani Almadhoun, suosnivač Gaza Soup Kitchen (Gaza kuhinje), kaže da njihovi timovi mogu ponuditi samo male porcije riže ili tjestenine jednom dnevno.

Kaže da "mogu otići na tržište jednog dana i kupiti nešto za 5 dolara, a onda se vrate popodne i cijena je dvostruko ili tri puta veća.“

Njihova kuhinja u središnjem gradu Zuweida imala je dnevni budžet od oko 500 dolara tokom većeg dijela rata.

Kada je količina pomoći koja ulazi u Gazu dramatično opala u oktobru, troškovi su porasli na oko 1.300 dolara dnevno. Oni mogu nahraniti oko polovine od 1.000 porodica koje svakog dana čekaju u redu.

Drastičan pad pomoći i američki ultimatum Izrael tvrdi da ne postavlja nikakva ograničenja na količinu pomoći koja ulazi u Gazu i najavio je niz mjera koje, kako kaže, imaju za cilj povećanje protoka pomoći u posljednjim sedmicama, uključujući otvaranje novog prelaza.

Optužuje agencije Ujedinjenih nacija za to što nisu preuzele pomoć, ukazujući na stotine kamiona koji stoje na palestinskoj strani granice.

Međutim, vojne brojke pokazuju da je količina pomoći koja ulazi u Gazu pala na oko 1.800 kamiona u oktobru, sa više od 4.200 kamiona prethodnog mjeseca. Ako trenutni tempo nastavi, u novembru bi u Gazu moglo ući oko 2.400 kamiona. Prije rata, svaki dan je ulazilo oko 500 kamiona.

Drastičan pad pomoći (Izvor: AP Photo/Abdel Kareem Hana)

Ujedinjene nacije kažu da manje od polovine tih kamiona zapravo stigne do korisnika zbog trajnih borbi, izraelskog odbijanja zahtjeva za kretanje i sloma zakona i reda. Policija koju je kontrolirao Hamas nestala je iz mnogih područja nakon što su je ciljali izraelski zračni udari.

Rat je počeo 7. oktobra 2023. kada su borci predvođeni Hamasom napali Izrael, ubivši oko 1.200 ljudi, većinom civila, i odvedavši oko 250.

Oko 100 talaca još je uvijek u Gazi, barem trećina njih je mrtva, a militanti Hamasa su se više puta reorganizirali nakon izraelskih operacija, provodeći napade iz skrovišta i srušenih zgrada.

Izraelska odmazda ubila je više od 44.000 Palestinaca, više od polovine njih su žene i djeca, prema lokalnim zdravstvenim vlastima, koje ne preciziraju koliko od tih žrtava su bili borci.

Sjedinjene Američke Države su u oktobru upozorile Izrael da bi mogle smanjiti ključnu vojnu podršku ako Izrael ne poveća količinu pomoći koja ulazi u Gazu. Međutim, nakon što je istekao 30-dnevni ultimatum, administracija predsjednika Bidena nije poduzela nikakve mjere, navodeći da je postignut određeni napredak.

Glad postala dnevna rutina (Izvor: AP Photo/Abdel Kareem Hana)

Izrael je u međuvremenu usvojio zakon kojim je prekinuo veze s UNRWA-om. Izrael optužuje ovu agenciju da je dopuštala infiltraciju Hamasa – optužbe koje UN negira.

Izraelski mediji izvještavaju da zvaničnici razmatraju planove prema kojima bi vojska preuzela distribuciju pomoći ili je unajmila privatne sigurnosne kompanije. Na pitanje o tim planovima u srijedu, glasnogovornik vlade David Mercer rekao je: „Izrael razmatra mnoga kreativna rješenja kako bi osigurao bolju budućnost za Gazu.“

Yoav Gallant, bivši ministar odbrane koji je bio viđen kao glas umjerenosti u krajnje desnoj vladi prije nego što je smijenjen ovog mjeseca, upozorio je na X platformi da bi prepuštanje distribucije pomoći privatnoj firmi bio "eufemizam za početak vojne vlasti.“

Dok se ta debata odvija u Jeruzalemu, manje od 100 kilometara (60 milja) od središnje Gaze, većina Palestinaca u tom području fokusirana je na preživljavanje u ratu koji nema kraja na vidiku.

"Teško mi je pričati o patnji koju proživljavamo. Sramim se da to kažem,“ kaže Yasminin muž, Hani.

"Šta da vam kažem? Ja sam osoba koja ima 21 člana porodice i ne mogu im obezbijediti vreću brašna.“