ADVERTISEMENT

Nakon kapitulacije nacističke Njemačke saveznici su podijelili zemlju i glavni grad Berlin na četiri okupacijske zone - američku, britansku, francusku i sovjetsku. Njemačke regije koje su tada pale pod kontrolu SAD-a, Velike Britanije i Francuske ujedinile su se u maju 1949., čime je formirana Savezna Republika Njemačka, odnosno Zapadna Njemačka.

Tajna odluka o zatvaranju granice

Zapadna Njemačka se uz podršku zemalja saveznica u narednom razdoblju razvijala u kontekstu slobodne tržišne ekonomije i demokratske strukture.

S druge strane, iz Istočne Njemačke, čije su se ekonomija i politička struktura temeljile na sovjetskom socijalističkom sistemu, deseci hiljada ljudi bježali su u smjeru znatno prosperitetnije Zapadne Njemačke.

Najpovoljnije mjesto za prelazak u Zapadnu Njemačku bio je Berlin. Pretpostavlja se da je u razdoblju od 1949. do 1961. godine iz Istočne u Zapadnu Njemačku prebjeglo više od tri miliona ljudi, među kojima značajan broj obrazovanih mladih ljudi, piše Index.hr.

Kako bi zaustavila masovni bijeg u zapadni dio zemlje, Istočna Njemačka je 12. augusta 1961. godine tajno donijela odluku da se granica u Berlinu zatvori. Sutradan je istočnonjemačka vojska bodljikavom žicom zatvorila područje pod sovjetskom kontrolom, ali to nije spriječilo prelaske.

Gradnja počela u augustu 1961.

Odlukom komunističkog režima kako bi se spriječio odlazak istočnih Nijemaca, u noći 17. augusta 1961. počela je gradnja Berlinskog zida, visokog 3.6 metara.

Izgradnja, održavanje i nadziranje zida bili su vrlo skupi i predstavljali su značajan teret za istočnonjemačku ekonomiju. Kroz sam Berlin prolazila su 44 kilometra zida.

Između Istočnog i Zapadnog Berlina formirano je osam graničnih prijelaza. Checkpoint Charlie bio je jedan od najpoznatijih graničnih prijelaza između 1945. i 1990. Nalazio se Ulici Friedrichstrasse, između američkog i sovjetskog sektora, kao i između gradskih četvrti Centar u Istočnom Berlinu i Kreuzberg u Zapadnom Berlinu.

Tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan je prilikom posjete Zapadnom Berlinu 1987. godine uputio poziv tadašnjem ruskom lideru Mihailu Gorbačovu: "Sruši ovaj zid!"

Dugogodišnji vladar DDR-a Erich Honecker u januaru 1989. javno je davao prognoze da će Berlinski zid stajati još 50 do 100 godina, ali slijed događaja, koji je poslije prepoznat kao mirna revolucija u DDR-u 1989. godine, demantirao ga je.

U septembru 1989. izbile su demonstracije širom Istočne Njemačke. Ispočetka su demonstranti bili uglavnom ljudi koji su željeli emigrirati na Zapad, ali demonstracije su potrajale i postajale sve masovnije. Njihov vrhunac bio je 4. novembra, kad se oko pola miliona demonstranata okupilo na trgu Alexanderplatz u Istočnom Berlinu.

Već 9. novembra ljudi su samoinicijativno počeli razbijati dijelove zida, a 13. noembra istočnonjemačka vojska počela je s organiziranim uklanjanjem nekih dijelova. Državljanima DDR-a bilo je odmah omogućeno da prelaze iz Istočnog u Zapadni Berlin, međutim, pogranična služba je do 23. novembra ograničavala ulazak zapadnonjemačkih državljana u Istočni Berlin. Službeno ujedinjenje Njemačke je nastupilo 3. oktobra 1990. godine.

Ubijeno najmanje 138 ljudi koji su pokušali pobjeći preko zida

U razdoblju od 1961. do 1989. godine istočnonjemački granični službenici ubili su najmanje 138 osoba koje su pokušavale pobjeći preko zida. Uspješnih bjegunaca preko zida zabilježeno je 5.075, od toga 574 iz redova vojnika čiji je zadatak bio čuvati Berlinski zid. Prve dvije osobe koje su izgubile život u pokušaju prelaska Berlinskog zida su Ida Siekmann i Gunter Liftin.

Zid je bio i oličenje Hladnog rata, pa je time i samo njegovo rušenje označilo početak oslobađanja od komunističke ideologije i njenih struktura.

Odluka o padu zida objavljena - slučajno

Pad Berlinskog zida krenuo je nakon što je istočnonjemački čelnik Günter Schabowski greškom obznanio da je dozvoljeno putovati u Zapadni Berlin.

Tog je dana Schabowski novinare iz svijeta upoznao s najnovijim odlukama režima, ali nije odmah otkrio informaciju o otvaranju granica. Odgovarajući na novinarsko pitanje, Schabowski je naglas čitao dokument u kojem piše da će se vize za putovanje i iseljavanje iz zemlje izdavati bez ikakvih uslova.

"Od kada?" upitao ga je novinar.

Schabowski je trenutak oklijevao, a zatim krenuo improvizirati: "Koliko znam odmah, od ovog trenutka." Nekolicina novinara odmah je izašla iz dvorane, a u novinske agencije je stigla informacija: "Istočni Nijemci od ovog trenutka mogu putovati u inozemstvo."