ADVERTISEMENT

On sada čeka da vidi kako će se situacija razvijati, prije nego što odluči da li će se vratiti.

Pat-pozicija je uslijedila nakon vladine odluke da zauzda industriju koja se otela kontroli, sa bandama nalik mafiji koje ga vode.

"Zemlja se već mnogo godina bori protiv najezde ilegalnog rudarenja i rudarske zajednice nose najveći teret perifernih kriminalnih aktivnosti kao što su silovanje, pljačke i uništavanje javne infrastrukture, između ostalog“, rekao je Mikateko Mahlaule, predsjednik skupštinskog odbora za mineralne resurse.

Predsjednik Južnoafričke Republike Cyril Ramaphosa je rekao da je rudnik bio "mjesto zločina“, ali policija je pregovarala sa rudarima da okončaju otpor, umjesto da mora da silazi da ih hapsi.

"Službe sa sprovođenje reda i zakona imaju informacije da su neki rudari možda teško naoružani. Zna se da ilegalne rudare regrutuju kriminalne bande i čine dio širih organizovanih kriminalnih sindikata“, dodao je on.

Rudnik u Južnoafričkoj Republici (Izvor: AP Photo/Denis Farrell)

Ndumiso je bio među stotinama hiljada radnika – i mještana i državljana susjednih država kao što je Lesoto – koji su otpuštani kad je južnoafrička rudarska industrija počela da slabi u posljednje tri decenije. Mnogi od njih su postali "zama zame“ u napuštenim rudnicima.

Istraživač južnoafričke Fondacije Benchmark David van Wyk, koji je proučavao ovu industriju, kaže da je u zemlji bilo 6.000 napuštenih rudnika.

"I dok oni nisu profitabilni za industrijsko rudarstvo na masovnom nivou, jesu za rudarstvo manjih razmjera“, rekao je on za podkast BBC Fokus na Africi.

Ndumiso kaže da je nekada radio na bušilici, zarađujući manje od 220 dolara mjesečno, za kompaniju za rudarenje zlata sve dok nije dobio otkaz 1996. godine.

Nakon što se mučio narednih 20 godina da pronađe stalan posao zbog katastrofalno visoke stope nezaposlenosti u Južnoafričkoj Republici, on kaže da je odlučio da postane ilegalni rudar.

U Južnoafričkoj Republici postoje desetine hiljada ilegalnih rudara, a van Wyk kaže da ih ima oko 36.000 samo u pokrajini Gauteng – ekonomskom srcu zemlje, gdje je zlato prvi put otkriveno u 19. vijeku.

"Zama zame često provode čitave mjesece pod zemljom bez izlaženja na površinu i zavise umnogome od spoljne podrške za hranu i druge potrepštine. To je mukotrpan i opasan posao“, kaže se u izvještaju grupe aktivista Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.

"Neki imaju pištolje, sačmarice ili poluautomatsko oružje da bi se zaštitili od članova rivalskih bandi“, dodaje se u izvještaju.

Ndumiso je za BBC rekao da je imao pištolj, ali i da plaća bandi mjesečnu "naknadu za zaštitu“ od oko 8 dolara. Njeni teško naoružani čuvari odbijaju sve prijetnje, naročito od bandi iz Lesota za koje se priča da su bolje naoružane, kaže on.

Pod 24-časovnom zaštitom bande, Ndumiso je rekao da koristi dinamit za razbijanje stijena i rudimentarne alatke kao što su pijuk, ašov i dleto za pronalaženje zlata. Većinu onoga što pronađe on predaje šefu bande, koji mu plaća minimum 1.100 dolara svake dvije nedelje. On kaže da je uspio da zadrži malo zlata, koje potom prodaje na crnom tržištu da bi dopunio prihode.

On je bio među srećnim rudarima koji su sklopili takvu pogodbu, kaže on – objasnivši da su drugi bili oteti i odvedeni u okno da rade kao robovska radna snaga, ne dobijajući isplatu ili zlato.

A što se tiče kupca zlata, Ndumiso kaže da ne zna ništa o njemu, sem da je bijelac u ilegalnoj industriji koja obuhvata ljude različitih rasa i klasa. To otežava gušenje kriminalnih mreža, a van Wyk kaže da vlada na zub uzima rudare – ali ne "gazde koji žive u zelenim predgrađima Johannesburga i Cape Towna“.

Ramaphosa kaže da ilegalno rudarenje košta "privredu ove zemlje milijarde randa u izgubljenim uvoznim prihodima, tantijemima i taksama“, a vlada nastavlja da sarađuje sa rudarskim firmama "kako bi osigurala da će one preuzeti odgovornost za rehabilitaciju ili zatvaranje rudnika koji više nisu operativni“.

David van Wyk je za podkast BBC Fokus na Africi rekao da bi vlada pogoršala ekonomsku krizu Južnoafričke Republike kad bi se ostrvila na "zama zame“.

"Trebalo bi da postoji politika dekriminalizacije njihovih operacija, da bi ih bolje organizovali i regulisali“, dodao je on.

Kad se Ndumiso vrati pod zemlju da radi, on sa sobom ponese kartone konzervirane hrane da bi izbjegao plaćanje pretjeranih cijena na "pijacama“ koje tamo postoje. Pored hrane, dole se prodaju i osnovne namirnice – kao što su cigarete, lampe i baterije – i rudarski alati, kaže on.

To sugeriše da se tokom godina ispod zemlje izgradila zajednica – ili gradić – a Ndumiso kaže da čak postoji i ulica crvenih fenjera, sa seksualnim radnicama koje bande dovode ispod zemlje. Ndumiso je rekao da su rudnici u kojima je on radio bili sastavljeni od nekoliko nivoa i lavirinta tunela koji su povezivali jedni druge.

"Oni su kao auto-putevi, sa iscrtanim znakovima kao putokazima do različitih mjesta i nivoa – kao što je nivo koji koristimo kao toalet ili nivo koji zovemo groblje zama-zama“, kaže on.

"Neke rudare ubiju članovi rivalskih bandi; drugi poginu tokom odrona i na njih se sruče ogromne stene. Izgubio sam prijatelja nakon što su mu opljačkali zlato i pucali u glavu.“

Iako je život pod zemljom opasan, to je rizik koji su hiljade njih poput Ndumisa spremni da prihvate, jer kažu da je alternativa živjeti i umrjeti siromašan u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti veća od 30 odsto.